U mnogim tvrtkama jedna osoba provjerava rad prije nego što izađe kroz vrata. Ne zato što je to tako zapisano, nego zato što je ta osoba tijekom godina naučila gdje su greške, koji je kupac strog, a koji dobavljač isporučuje nešto manje precizno nego što njegovi papiri obećavaju. To znanje nigdje nije zapisano. Ono se nalazi u pogledu, u osjećaju, u posljednjoj provjeri koju se nitko drugi ne usuđuje preskočiti.
Kupac to gleda ovako: ako ova osoba izostane tri mjeseca, što se onda događa s kvalitetom koja izlazi van? Ako je odgovor neizvjestan, to postaje dio cijene. Ne zato što je rad loš, nego zato što njegov kontinuitet visi o jednom imenu.
Kontrola kvalitete često raste organski. Nije bilo proračuna za sustav, pa je netko tko je to i onako viđao preuzeo tu ulogu. Ta je osoba postajala sve bolja, a time i sve nezamjenjivija. Zapisivanje onoga što točno ocjenjuje oduzima vrijeme, a to je vrijeme odlazilo na stvarno provjeravanje. Tako nastaje situacija u kojoj se kontrola doista provodi, ali nije prenosiva — rad postoji, metoda ne.
AI to ne mijenja zamjenjujući kontrolora, nego čineći eksplicitnim dio onoga što on radi. Tri vrste posla ovdje se isprepliću.
Neke su provjere dovoljno redovite da ih AI može izvršavati: dimenzije koje se uspoređuju s normom, dokumenti koji se provjeravaju na potpunost, odstupanja koja se signaliziraju u odnosu na fiksni raspon. Taj se posao može preuzeti.
Veći dio kontrole predstavlja ocjenu s razlogom u pozadini — odstupanje koje upravo spada unutar norme, ali za koje iskusan kontrolor zna da će kod ovog kupca ipak biti odbijeno. To je posao kod kojeg AI može dati signal ili prijedlog, a čovjek odobrava ili odbija uz naveden razlog. Nadzor ostaje, vrijeme traženja nestaje.
A dio ostaje ljudski posao: razgovor s kupcem koji želi prilagoditi granicu, procjena kod novog proizvoda bez povijesti norme, prihvaćanje rizika koji izlazi izvan svakog protokola. Za to ne postoji raspon, i ne bi ni trebao postojati.
Razlika između tvrtki koje to već primjenjuju i onih koje to ne rade rijetko leži u volji. Leži u tome je li ikada zapisano prema kojim kriterijima kontrolor ocjenjuje. Tamo gdje se to dogodilo — makar u drugu svrhu, poput evidencije reklamacija ili izvještaja o reviziji — postoji materijal za treniranje AI-ja i djelomičnu automatizaciju kontrole. Tamo gdje ti kriteriji nikada nisu zapisani, kontrola ostaje u glavi jedne osobe, s AI-jem ili bez njega.
Kupac ne procjenjuje po pitanju je li kontrola dobra. On procjenjuje po pitanju hoće li nastaviti funkcionirati bez sadašnjeg kontrolora. Kontrolna funkcija koja u potpunosti počiva na iskustvu za kupca je rizik koji uračunava u cijenu, čak i ako je kvaliteta danas izvrsna. Kontrolna funkcija čiji su kriteriji zapisani i djelomično nadzirani sustavom rizik je koji može procijeniti — a to je nešto drugo od rizika kojeg se mora bojati.
Što se događa sa sadašnjim kontrolorom nakon što je taj prijenos dovršen, drugo je pitanje od onoga na koje odgovara ova stranica. Ukidanje uloge ili preraspodjela zadatka podliježe vlastitim zakonskim obvezama poslodavaca, i za to ne vrijedi savjet koji se ovdje daje.
Prijenos ne počinje sa sustavom, nego s razgovorom: na što točno ova osoba pazi, i zašto. To nije provjera kontrolora — to je bilježenje znanja koje bi inače nestalo čim on ode, s AI-jem ili bez njega. Mnogi kontrolori to doživljavaju kao priznanje svoje stručnosti, a ne kao napad na nju, sve dok je jasno da ocjenjivački posao ostaje kod njega i da se pomiče samo ponovljivi dio.
Zatim slijedi pitanje koji je dio tih kriterija dovoljno čvrst da se zapiše kao pravilo, koji dio zaslužuje signalizaciju s razlogom, a koji dio ostaje ljudski posao. Ista ta struktura — preuzimanje, signaliziranje uz nadzor, ili ljudski posao — vrijedi uostalom jednako i za prijenos kalkulacijskog posla koji se sada nalazi kod jedne osobe te za planiranje koje se sada oslanja na iskustvo i telefonske brojeve. Kontrola kvalitete rijetko stoji sama za sebe.
Ušteda u vremenu izvršenja ili u satima kontrole za kupca se broji drugačije ovisno o izvoru. Sati koji se oslobode zato što je proces prilagođen, ubrajaju se kao kvaliteta dobiti; sati koji se oslobode zato što jedan dobavljač ili jedan alat nešto radi jeftinije, ne broje se jednako, kao što se objašnjava i u načinu na koji se kvaliteta dobiti obrazlaže pri prodaji. Ista razlika vrijedi za odnose s kupcima koji sada počivaju na jednoj osobi, i za razliku između prihoda koji su osigurani i prihoda koji se svake godine iznova zarađuju, kao što se može pročitati u koliko vrijedi ponavljajući prihod pri prodaji.
Koji se zadaci unutar kontrole kvalitete ove tvrtke mogu preuzeti, koji i dalje zahtijevaju nadzor, a koji su ljudski posao, pitanje je po zadatku, ne u općenitim terminima — upravo to mapira radna analiza (werkscan) tvrtke FTE TO AI. Tko prvo želi znati je li kontrola kvalitete pokretač koji najviše snižava cijenu, ili problem leži negdje drugdje, može ispuniti besplatnu provjeru vrijednosti: osam kratkih pitanja, jedno po pokretaču vrijednosti, uz uvid u to koji pokretač danas najviše utječe. Potpuna analiza vrijednosti (waardescan), s dokazima po pokretaču i kalendarom prema trenutku izlaska, u izradi je.