Kupac ne plaća za ljude koji danas stoje na platnoj listi. On plaća za ono što ostaje funkcionirati u trenutku kad preuzme poduzeće: narudžbe kupaca koje se obrađuju, račune koji se šalju, izvještaje koji su spremni na vrijeme. Procesi i sustavi time nisu podrška poduzeću, oni su samo pitanje. Funkcionira li to dalje bez trenutačnog vlasnika, bez trenutačnih ključnih osoba, bez slučajnih pogodaka.
To je oduvijek bilo tako. Ono što se mijenja jest mjerilo kojim kupac to procjenjuje.
AI trenutno već preuzima poslove, ne kao buduća slika nego djelomično, u nekim poduzećima, a u drugima ne. Tri kategorije prožimaju svaki proces: posao koji AI može samostalno preuzeti, posao koji AI djelomično obavlja uz osobu koja odobrava ili odbija s razlogom, i posao koji ostaje ljudski jer zahtijeva previše konteksta, prosudbe ili nepredvidivosti.
Kupac koji to zna, više ne gleda samo je li proces dokumentiran. On gleda je li proces tako uređen da je razlika između te tri kategorije vidljiva. Proces narudžbi koji u potpunosti počiva na iskustvu jednog zaposlenika vrednuje se drugačije od procesa narudžbi u kojem su ponovljivi koraci već preuzeti, a samo iznimke dolaze do osobe. Ne zato što je prvi proces loš, nego zato što drugi pokazuje da je poduzeće već napravilo korak koji kupac sam više ne mora napraviti.
Ovo utječe i na to kako kupac gleda na uštede. Ušteda koja nastaje jer jedan vanjski dobavljač preuzima zadatak, broji se drugačije od uštede koja je usidrena u samom procesu. Prva nestaje čim ugovor prestane. Druga ostaje, tko god bio za kormilom. Ta razlika izravno se dotiče toga kako mjerite kvalitetu dobiti u poduzeću u kojem AI sudjeluje, jer marža koja ovisi o čovjeku od krvi i mesa druga je marža od one koja je ugrađena u sustav.
Kupac to ne čita iz misije ili organizacijske sheme. On to čita iz dokaza: postoji li opis procesa koji se može pratiti i bez vlasnika, je li zabilježeno koji korak obavlja sustav a koji provjerava čovjek, i postoji li trag koliko često ta provjera doista nešto odbije. Proces koji je zabilježen na papiru, ali u praksi funkcionira samo u glavi jedne osobe, kupac vrednuje kao nezabilježen.
Ovo je povezano s ovisnošću o vlasniku, ali nije s njom istovjetno. Ovisnost o vlasniku odnosi se na osobu. Procesi i sustavi odnose se na pitanje je li ono što je ta osoba radila, i ponovljivo bez te osobe: putem kolege, putem sustava, putem kombinacije oboje uz jasnu predaju.
Mjerenje počinje ispisivanjem svakog procesa koji utječe na promet, maržu ili kontakt s kupcima, te bilježenjem po koraku u koju od tri kategorije spada: preuzima ga AI, djelomično uz nadzor, ili ostaje ljudski posao. Zatim ne brojite koliko koraka ima, nego koliko njih ovisi o znanju koje nigdje nije zabilježeno izvan jedne glave.
Drugo mjerenje odnosi se na starost i podrijetlo uštede. Je li dobit koja proizlazi iz učinkovitosti strukturno ugrađena u proces, ili ovisi o pojedinačnom ugovoru, privremenom alatu, ili jednoj osobi koja zna kako to funkcionira. Ta razlika određuje broji li se ušteda kao trajna ili jednokratna, što se dalje odražava na to kako mjerite koncentraciju kupaca u poduzeću u kojem AI sudjeluje, jer proces koji počiva na jednom velikom kupcu nosi drugačiji rizik od procesa koji je postavljen generički.
Treće mjerenje su upravljačke informacije: možete li u svakom trenutku pokazati koji je dio posla već preuzet, koji dio funkcionira pod nadzorom, a koji je još u potpunosti ljudski posao. Bez tog izvještavanja svaka izjava o zrelosti procesa je pretpostavka, a ne dokaz. Upravo tu i počinje profesionalizacija upravljačkih informacija: ne kod nadzorne ploče, nego kod bilježenja onoga što se stvarno događa po procesu.
Poboljšanje ne počinje kupnjom alata, nego jasnim utvrđivanjem koji se zadaci u procesu mogu preuzeti, a koji ne. To se razlikuje po poduzeću i po procesu, i ovisi o tome koliko je posla predvidivo i ponovljivo naspram toga koliko zahtijeva prosudbu i kontekst. Ako ova tema dotiče zapošljavanje osoblja, za to vrijede zasebni zakonski zahtjevi; ta procjena nije dio ove analize.
Ono što se može učiniti: opisati procese tako da ih vanjska osoba može pratiti, zabilježiti predaju između sustava i čovjeka uključujući razlog odobrenja ili odbijanja, te razlikovati uštede prema podrijetlu. Upravo se tu ovaj pokretač vrijednosti dotiče šireg pitanja što kupac vidi kad promatra cjelinu, uključujući tržišnu poziciju i pravnu urednost, jer proces koji je snažan, ali pravno nije uređen, kupac ipak vrednuje kao rizik.
Osnovno pitanje, koji se posao u ovom konkretnom poduzeću doista može preuzeti pomoću AI, odgovara se po zadatku u analizi rada tvrtke FTE TO AI.
Dobra polazna točka je jasnoća o tome koji od osam pokretača danas najviše pritišće vašu cijenu. Za to je dostupna besplatna provjera vrijednosti: osam kratkih pitanja, jedno po pokretaču, s pregledom gdje je pritisak najveći. Za širi pregled onoga što pritišće vrijednost u cjelini poduzeća, dostupna je stranica što pritišće vrijednost mog poduzeća. Potpuna analiza vrijednosti, s ocjenama zrelosti po pokretaču i dvogodišnjim kalendarom prema trenutku izlaska, u izradi je.